Sanade – re!

Znam, ovo sve sam mog’o reći prije,
Al’ ptica trpi dok je bar metar neba.
Nisam htio da se miješam,
Ispast ču, k’o velim, smiješan,
Smiješnih imamo i više neg’ što treba.

Na tamburu sam stavio ključ,
Do zadnje epizode ovog ružnog sna,
Odroni se srca komad,
Nisam pjev’o od onomad.
Pitaš kad ću? Bog sveti zna…

Gledam Sabor ili što je to već.
k’o u birtiji kod Mirkeca na Savi.
Ej, gledam one tužne kese,
Gdje baš meni da se dese
Da mi takve glave rade o glavi?

A u mutnoj rijeci topi se brod,
U džepu pijesak a u ušima voda.
Kad već pričamo o tome,
Što ja braćo s’ vama tonem,
Ja sam putnik s jednog sasvim drugog broda.

A TV Dnevnik, k’o kormilo, okreću spodobe
Vrlo podobne.
Sve će se, kažu, srediti,
Istina će pobijediti.

Sanadere!
Sanade -re!

I ja ponekad popušim,
al’ zbog tog zemlju ne srušim.
Sanadere!
Nemoj nas više braniti,
Brigom ćeš nas sahraniti.
Sanadere!
Ma, što da ne?
Tebi su mase odane,
K’o sluša duše prodane
kao ja?

Slučajno, večeras naletjeh na live snimku s pjesmom koja je govorila o nečem što mi se učinilo vrlo poznato. Na sreću – ili na žalost trebalo izmjeniti sam samo par sitnica. Sve ostalo pokazalo se – odgovarajućim. Zapravo – istim. Hvala “njemu” na ideji i “temelju” pjesme.
20.07.2005., srijeda

Joj, steta da mi ta stvar nije inace poznata… A fora je ono o autoputu (L 12.09.2005. 11:41)

Ko što bi rekao autor prve verzije pjesme koju si tako dobro obradio 20.07 “O, nisu krivci primitivci što su pokupili mast. Korov nikne gdi god stigne. Ma, svaka njima čast. Krivi smo mi. Otkud svi ti paraziti što su nam zagustili? Nemoj stari moj, krivi smo mi što smo ih pustili.” Svaka cast, vrlo zanimljiv blog. (ogulin 20.09.2005. 16:24)

Da…Balasevic je zakon.. (Yaxyo 02.10.2006. 22:58)